— Mijo Nikić, SJ – Glasnik
Ulazimo u novu godinu i još ne znamo što nas sve u njoj čeka.
„U tvojoj je ruci sudbina moja“ (Ps 31, 16)
Živimo u tjeskobnim vremenima, neki misle da su to posljednja vremena. Sve je moguće. Čovjek snuje, a Bog određuje, uči nas narodna mudrost. Gledajući što se sve događa u svijetu, kolike društvene nepravde i nepredvidive klimatske promjene i katastrofe, trebali bismo biti silno zabrinuti i uznemireni. Ono što nam prijeti, veće je od naše sposobnosti da se tome uspješno suprotstavimo. Pred tolikim društvenim i prirodnim izazovima, osjećamo se nemoćni. Pored svega toga, mi kao vjernici ne smijemo padati u očaj. Kao ljudi smo pred mnogim izazovima nemoćni, ali kao vjernici nismo nemoćni. Pomoć je naša u imenu Gospodina koji je stvorio Nebo i Zemlju. Mi smo djeca Velikoga Kralja, mi smo djeca Božja. Zato svaki vjernik treba početi dan uvjerenjem da je njegov život u Božjim rukama. Tu nam istinu naviješta 31. psalam koji kaže: „U tvojoj je ruci sudbina moja“ (Ps 31, 16). Ovo je za nas silno važna informacija. Ovo je istina iza koje sam Bog stoji. Sam Bog nam poručuje: Ne boj se! Tvoja je sudbina u mojim rukama. U to je bio uvjeren sveti Pavao apostol i zato je mogao uzviknuti i to svojim Rimljanima napisati: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?… Ali u svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio“ (Rim 8, 35-37.
Što je Pavla toliko uvjerilo da je bio siguran da se ničega ne trebamo bojati? To je bila ljubav Božja u koju je on vjerovao i koju je na sebi iskusio. Pavao kaže da u svemu pobjeđujemo „po onome koji nas je ljubio“. To je naš Spasitelj Isus Krist. On je sebe predao za nas. Njegova ljubav je svemoćna. Kad u nju svim srcem vjerujemo, onda i mi sve pobjeđujemo. Pavao s pravom nabraja da nas nikakve nevolje, progonstva, pogibelji, ratovi, oskudice ne mogu uništiti jer u svemu tome pobjeđujemo. To činimo snagom Isusa Krista koji je pobijedio Sotonu i sva druga zla. Ljubav je najjača snaga svemira. Ljubav Božja je svemoćna. Ta je ljubav i nas obuhvatila u Isusu Kristu. Zato svaki kršćanin, istinski vjernik živi od istine da je njegov život u Božjim rukama i zato on, smije i treba često ponavljati riječi 31. psalma: „U tvojoj je ruci sudbina moja“. Dobro je svako jutro, čim se probudimo, pomisliti na ovu istinu i izgovoriti riječi: „O Bože moj, u tvojoj je ruci sudbina moja!“ Kad u to čvrsto vjerujemo, ne moramo se onda ničega bojati. Ni sotonske zloće ni ljudske zlobe. Đavao me ne može uhvatiti u svoju mrežu jer sam se ja opredijelio za Isusa Krista i jer čvrsto vjerujem da je moja sudbina u Božjim rukama. Također ni zli ljudi, moderni magovi i svi koji se bave okultnim stvarima i žele baciti na me razna prokletstva, ne mogu mi ništa! Moja je sudbina u Božjim rukama. Silno je važno da u ovu istinu čvrsto vjerujem. Naime, tko sumnja u istinu da je njegova sudbina u Božjim rukama, vrlo lako će povjerovati da sotona i zločeste osobe koje se bave magijom mogu na njega štetno djelovati i preuzeti kontrolu nad njegovim životom. Nama se u životu sve događa po našoj vjeri. Nikada nije dovoljno to naglašavati. Sam Isus je rekao: „Neka ti bude po tvojoj vjeri“. Ono u što najviše vjeruješ, počinje se ostvarivati u tvome životu. Ako vjeruješ da je tvoja sudbina u Božjim rukama i da te ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, onda ćeš biti potpuno zaštićen i nitko te neće moći odvojiti od Boga i njegove ljubavi. Ako počneš sumnjati u Božju ljubav i njegovu svemoć, vrlo lako ćeš postati žrtva Sotone i zlih osoba koje ti žele naškoditi. Ali njihova moć i poguban utjecaj na te, ovisi prije svega o tvojoj sumnji u Boga i o tvojoj vjeri u moć Sotone i zlih ljudi. Oni istina imaju određenu moć da naškode ljudima, ali mi ne mogu ništa ako je moja vjera u svemogućeg Boga jaka i postojana. Moja je sudbina u Božjoj ruci, a ne u ruci Sotone ili zločestih ljudi.
Problem je često u tome što neki u svojoj podsvijesti misle da im razni magovi i moderne „vještice“ mogu naškoditi i da su oni jači od zaštite koju nam Bog pruža po svojim anđelima čuvarima i tada im se onda počnu događati razne nevolje i zla. Ali to im se događa, ne zbog Božje nemoći da ih zaštiti, nego zbog njihove vjere da će im zle sile naškoditi i da su pred njima nemoćni. Taj magijski lanac krivog uvjerenja na razini svijesti i podsvijesti treba što prije prekinuti i početi čvrsto vjerovati u Božju istinu koju nam naviješta 31. psalam, a ona glasi: moj je život u Božjim rukama. Tu je istinu psalmista izrazio riječima: „U tvojoj je ruci sudbina moja“. Da ova istina zaživi u nama i bude naša snaga, dobro je da to glasno izreknemo ujutro čim se probudimo i da to bude naša zadnja misao prije spavanja. Tako će naše uvjerenje da je moja sudbina u rukama moga dobrog Oca nebeskog, zaživjeti u meni i prožeti čitavo moje biće: duh, dušu i tijelo, zagospodarit će u mojemu umu, u mojim emocijama i mome tijelu. Kad se to dogodi, moći ćemo i mi uzviknuti: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?“ (Ps 27, 1). Pisac 27. psalma bio je toliko uvjeren u tu istinu da je mogao reći: „Nek se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; neka i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja“ (Ps 27, 3). To znači neka se sve sile, demonske i ljudske urote protiv mene, ništa mi ne mogu. Gospodin je štit života moga! Pred kime da strepim?
Psihološki gledano, Nova godina je dobra prilika da počnemo usvajati nove, dobre navike koje će nam pomoći da bolje živimo, više vjerujemo i svoj život gradimo na Bogu, čvrstoj stijeni. Predlažem svima da u ovoj novoj godini glavna misao vodilja svakog dana budu riječi 31. psalma: „U tvojoj je ruci sudbina moja!“ Nijednog trenutka ne ćemo posumnjati u ovu istinu koju je sam Duh Sveti nadahnuo piscu 31. psalma. Ove su riječi svemoćne jer iza njih stoji svemoćni Bog. Zato nam psalmista s pravom poručuje: „U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!“ (Ps 31, 14)
Zašto je važno često ponavljati ove riječi: „U tvojoj je ruci sudbina moja“? Zato što se čestim ponavljanjem ova istina urezuje ne samo u naš intelekt, nego i u naše emocije, iz našeg uma prelazi i u naše srce, počinje djelovati u našim stavovima, u našoj životnoj filozofiji. Postaje naša snaga, motivacija koja nas pokreće u životu. To nam potvrđuje funkcija živčanog sustava u procesu učenja. Naime, živčani sustav na osnovi primljene i pohranjene informacije može mentalnom aktivnošću kreirati novu informaciju, koju isto tako može pohraniti, a tako zapamćena informacija postaje dio ponašanja osobe, postaje njezina životna filozofija. Informacije se u živčanom sustavu pohranjuju različitom snagom pamćenja. One informacije u koje ne vjerujemo puno i koje ne ponavljamo često, pohranjuju se kratkotrajno i relativno se brzo izbrišu i zaborave. Kratkotrajno pamćenje „napreže” postojeće mogućnosti sinapsi živčanog sustava i ne ostavlja velikog traga u mozgu. One pak informacije na kojima više nastojimo ponavljanjem i u koje unesemo puno emocija, pohranjuju se ili pamte bolje te dulje ostaju. A one informacije na kojima izuzetno intenzivno i strastveno radimo, koje često, napose ujutro čim se probudimo i navečer prije spavanja ponavljamo, ta se uvjerenja pamte i pohranjuju dugotrajno, gotovo trajno. S pravom se može reći da tako pohranjene informacije mijenjaju naš živčani sustav. Naime, psihologija kao znanost o ljudskom ponašanju i psihičkim procesima koji reguliraju naše doživljaje, uči nas da čestim ponavljanjem neke informacije ili aktivnosti, u živčanim završecima se oslobađa kemikalija koja pregrađuje sinapsu tako da se povećavaju njezini kapaciteti upamćivanja. Zato je važno uključiti emocije i ponavljanje u proces učenja. Tada se, prema nobelovcu Eriku Kandelu, događa ovo: u živčanim se stanicama izlučuje „ozbiljnija kemikalija” koja se zove faktor rasta i potiče povećanje broja sinapsi na tom informacijskom putu i tako povećava prohodnost toga živčanog puta za to iskustvo. Na taj se način stvara dugotrajno pamćenje i pohranjuje se informacija, odnosno iskustvo koje se ne zaboravlja.
Prema tome, i psihologija kao znanost i naša vjera se slažu i potiču nas da budemo ustrajni, da često ponavljamo riječi i ponašanje koje želimo usvojiti. Mi u ovoj godini koju započinjemo želimo usvojiti istinu da je naša sudbina u Božjim rukama i da nas ništa ne može odvojiti od ljubavi Božje u Kristu Isusu. Zato ćemo često ponavljati riječi 31. psalma: „U tvojoj je ruci sudbina moja!“ Izgovorit ćemo te riječi ujutro, čim se probudimo i to će biti naša zadnja misao prije spavanja. Na taj način će ova istina prožeti čitavo naše biće: naš duh, dušu i tijelo. Kad se to dogodi, nestat će straha od nepredvidive sudbine, od demonskih sila i zlih ljudi, a prevladat će uvjerenje da me Bog voli i da je moja sudbina u njegovim rukama.