Oproštajno pismo majke sinu svećeniku
— Iz arhive Glasnika
Ovo je pismo napisala sretna majka svom sinu koji je prvi put prikazao nekrvnu žrtvu Novoga zavjeta u svojoj rodnoj župi. Želi ostati nepoznata, ali se ipak odaje: Ima pravo majčinsko srce odgojeno u školi Blažene Djevice…
Dragi sine! Prošlo je mnogo godina, mnogo molitava, žrtava, suza, neprospavanih noći i samoodricanja, do današnjega dana, kad će dragi Bog dozvoliti da Mu prikažeš prvu svetu misu na oltaru. Zato smo Mu danas od srca zahvalni što je odabrao našega sina za Svoga učenika, a tebi zahvaljujemo što si se odazvao riječima: „Govori Gospodine, sluga Tvoj sluša!“
Danas, kad zapjevaš „Slava Bogu na visini“, bit će nam naplaćen sav naš trud. Pri prikazanju svoje prve mise sjeti se svih koji su te godinama pomagali i prikaži ih Ocu nebeskome, moleći Ga da im On naplati. Moli se za našu jadnu župu u kojoj, na žalost, ima sve manje djece, a sve više napuštenih i nemoćnih. Prikaži Gospodinu sama sebe i moli Ga da te primi takva kakav jesi, nastojeći da uz Njegovu pomoć živiš za Krista i duše, koje ti po Njegovoj providnosti budu povjerene.
Svjesni smo da time što zaređen za svećenika nije za Tebe ni za nas nastalo vrijeme odmora, nego još više i jače treba moliti za tebe, da živiš po Božjem zakonu, te da ni u kojoj prilici ne zaboraviš one riječi: „Ti si svećenik do vijeka!“
Znamo dobro da je svećenički život težak, no prisustvovala sam jednoj mladoj misi gdje su prilikom pozdrava dosta spominjali kako je danas svećenik ponižen, kako mnogo trpi, kako ga svijet ne razumije. Jednom riječju, moglo se razumjeti kako žalii sam sebe. Ali, zar je danas lako biti u jednoj osobi žena, koja živi i drži obećanje kod oltara, odgojitelj, koji vrši dužnost obaju roditelja, voditi djecu putem Gospodnjim, dok na drugoj strani slušaju suprotno. Često biti krivo optužena, a ne možeš dokazati istinu? Da ne nabrajam sve dužnosti, dosta je samo jedno pitanje: Je li danas lako biti kršćanin, pravi kršćanin, a ne samo na papiru?
No, ne smijemo klonuti duhom u najtežim časovima, jer za vas svećenike, kao i za nas kršćane, vrijede iste Isusove riječi: „Što se plašite, malovjerni?“ A za sav trud što ćeš ga podnijeti na zemlji, ne traži priznanje od ljudi, nego Imaj čvrstu vjeru u Onoga koji je rekao: „Velika je vaša plaća na nebesima.“
Dragi sine! Kad dođeš na dužnost koju ti Gospodin preko ruku tvojih poglavara povjeri, budi blag prema svakome. Ako te tko vrijeđa, opet se sjeti Isusovih riječi: „Oče, oprosti im.“ Gledaj da u tebi svako dijete nađe dobra roditelja, mladež iskrenog prijatelja, roditelji dobrog savjetnika, a svaki starac čvrst oslonac. Za svakoga nađi lijepu riječ, koja često više znači od svake materijalne pomoći. Svaki dan se sjeti knjige „Nasljeduj Krista“! Budi u mislima uvijek s nama, koji ćemo te dnevno pratiti molitvama i žrtvama.
Svi zajedno molimo našu Nebesku Majku i zaufano, ne dvojbeno, nego živom vjerom, i Ona će te pratiti i zagovarati kod Presvetog Srca svoga Sina, koji je rekao: „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti.“ I tako će nam zajednički biti lakše prebroditi sve teškoće života. Još Jednom hvala svima koji su te pratili do Božjeg oltara. Neka sve naplati vječnom nagradom Presveto Trojstvo, kojemu neka je vječna hvala i slava u vijeke. Amen.