P. Nikić: Kako poboljšati emocionalnu inteligenciju
—Mijo Nikić, SJ – Glasnik
Emocionalna je inteligencija sposobnost osobe da kontrolirano izrazi svoje emocije. Znanstvena istraživanja pokazuju da se na tom polju lome koplja psihološkog i općeljudskog napretka. Emocionalno nezrele osobe same su nesretne, doživljavaju da ih drugi ne razumiju i ne vole, svoje probleme projiciraju na druge, ponašaju se infantilno, drugim riječima, postaju robovi svojih emocija a da toga nisu niti svjesni.
U izražavanju emocija moguća su tri stava:
1) potisnuti emocije
2) impulzivno izraziti emocije bez ikakve kontrole
3) izraziti emocije svjesno i kontrolirano
Potiskivanje emocija nije zdravo jer potisnuti osjećaji opterećuju psihu i ona traži sve moguće načine da se oslobodi potisnutih bolnih emocija. Ako ne pronađe normalan i zdravi način izražavanja svojih osjećaja, psiha će pronaći patološki način da izrazi ono što je muči i to će učiniti preko psiho-somatskih bolesti kao što su: čir na želucu, infarkt, moždani udar, razne vrste kožnih bolesti i slično. Potisnute bolne emocije za dušu su kao pokvarena hrana za želudac. Organizam nastoji što prije povratiti pokvarenu hranu da bi mogao normalno funkcionirati. Isto tako i psiha grčevito traži načine da se oslobodi potisnutih bolnih osjećaja. Prema tome, potiskivanje emocija nije zdravo ni pametno.
Također je neprihvatljivo impulzivno i nekontrolirano izražavanje emocija. U tom slučaju, kad osjećaji navale i ne naiđu na adekvatnu branu, mogu učiniti mnogo zla drugim ljudima. Emocije su slijepa sila, veoma jaka, a bez razuma i osjećaja za realnost i istinu. Izražavati emocije bez kontrole isto je što i pustiti divlje zvijeri iz zoološkoga vrta. Tko se ne zna svladati, nego se impulzivno osvećuje onima koji su ga uvrijedili, u velikoj je opasnosti da nanese još veće zlo drugim ljudima. Jaki osjećaji pomrače razum i čovjek se počne ponašati nerazumno, instinktivno, nagonski.
Jedini ispravni način postupanja s emocijama jest njihovo kontrolirano izražavanje. To se ostvaruje tako da se promišljeno, svjesno i slobodno odlučimo izraziti ono što duboko osjećamo u sebi. Emocije se mogu izraziti riječima. Psihoterapija se može definirati dvama riječima: verbaliziranje emocija. Izreći riječima ono što nas muči znači olakšati svoju dušu, osloboditi se tereta koji je sapinjao i ugrožavao našu psihu. Praksa je potvrdila da je istinski razgovor s prijateljem ili prijateljicom obavljen u ozračju prihvaćanja i povjerenja imao snagu i učinak prave psihoterapije makar sugovornik opterećenoj osobi nije bio službeni psihoterapeut, nego običan čovjek, ali koji je imao želju i spremnost da nas sasluša i razumije.
Emocije se također mogu izraziti na razne druge načine. Tuga i velika žalost mogu se iskazati suzama, odnosno plačem. Suze koje ostanu duboko u srcu, bole i peku, a kad ih isplačemo, osjećamo se mnogo bolje, kao priroda poslije kiše. Emocije se također mogu izraziti smijehom, zatim bavljenjem nekim hobijem, sportom, glazbom i slično. Važno je pronaći načine kako da izrazimo ono što osjećamo duboko u sebi.
Treba reći da nije lako ispravno postupati sa svojim emocijama. Malo je emocionalno inteligentnih ljudi. To je stoga što je malo slobodnih ljudi. Slobodan čovjek nije žrtva svojih emocija, on ne djeluje po diktatu jakih osjećaja, nego slobodno i kontrolirano izražava ono što osjeća u sebi. Slobodan je onaj tko može sobom raspolagati kako on hoće, a ne kako hoće njegove strasti, odnosno neukroćene i nekontrolirane emocionalne prisile. Drugim riječima, slobodan je onaj tko je emocionalno ili afektivno zreo, tko se ne boji svojih emocija, nego njima upravlja po svojoj slobodnoj volji.