— Mijo Nikić, SJ – Glasnik
Mjesec studeni svake godine nas podsjeća na stvarnost smrti, one naše koja nas čeka i one naših milih i dragih koji su je već iskusili i otputovali na drugi svijet. Sama pomisao na smrt kod većine ljudi izaziva strah, a kod nekih užas i očaj. U dubini svoga srca i svoga bitka, čovjek želi živjeti. On u sebi osjeća neodoljivu želju da bude sretan i da mu vlastitu sreću ništa ne može ugroziti.
Međutim, vidimo da je život drukčiji nego ga mi zamišljamo i da je smrt neumoljiva kad nam se približi. Nitko sebi ne može naći zamjenu za smrt. U 139. psalmu čitamo kako je broj naših dana određen dok se još nismo ni rodili. Ima Netko tko nas je pozvao u život i koji ima pravo pozvati nas k sebi kad to zaželi. Ono što je neizbježivo, čovjek treba prihvatiti. U protivnom, stalno će biti u kontradikciji sa stvarnošću i na taj način postat će neurotičar koji živi u iluziji.
Istinski vjernik, osoba koja vjeruje u Isusa Krista i njegovo uskrsnuće, ostaje na nogama i ne pada u depresiju i očaj ni onda kad joj se smrt veoma približi i pokuca na vrata njezine kuće. Sveti Pavao kaže: „Ako smo s Kristom umrli, s njime ćemo i živjeti“ (Rim 6, 8). Mi kršćani smo u sakramentu krštenju sjedinjeni s Kristovom smrću, prihvatili smo Isusa kao svoga Spasitelja i zato se s pravom smijemo nadati da ćemo s Njime i uskrsnuti. Kad je uskrisio Lazara, Isus je pred začuđenim mnoštvom naroda izrekao najradosniju vijest koju je ova Zemlja ikada čula: „Tko vjeruje u me, ako i umre, živjet će“ (Iv 11, 25). Spomenute riječi Svetog pisma i živa vjera u njihovu poruku, daju nam snage da i samoj smrti hrabro pogledamo u oči, vjerujući da smrt nije definitivni kraj. Smrću se nama život ne oduzima, nego samo mijenja. Smrt nije kraj, nego ulazak u život koji nema kraja. Sveti Pavao nas poziva da o tome razmišljamo, kako ne bismo živjeli u neznanju i očaju kao oni koji nemaju nade.
Međutim, osoba koja nema istinske vjere, koja na smrt gleda kao na definitivni kraj, u velikoj je opasnosti da padne u depresiju i očaj kad dozna tešku dijagnozu neizlječive bolesti ili se na bilo koji način približi rubu smrti. Veliki umovi, koji nažalost nisu imali vjere u život vječni, nastojali su zanijekati ili čak ismijati smrt, kao npr. grčki filozof Epikur koji doslovno kaže: “Dok smo mi, nema smrti, a kada nastupi smrt, tada više nema nas.” Jean Paul Sartre, po uvjerenju ateist, u smrti je vidio najstrašniji poraz čovjeka i zbog toga je, kaže on, i život čovjekov apsurdan. Smrt oduzima svaki smisao čovjeku i svemu što je on zamislio i učinio. Sartre doslovno kaže: „Besmisleno je što smo rođeni, besmisleno je što umiremo.“ Njegova životna suputnica Simone de Beauvoir slično razmišlja. Ona kaže da smrt nema smisla, jer ga ni sam život nema. Svaki čovjek je već od početka „pobačaj“ života. Smrt je nasilje nad prirodom, ona unosi u život beskrajnu tugu. Filozof Martin Heidegger zaključuje da je čovjek u konačnici biće za smrt. Ovaj filozof je otkrio smrt kao „mogućnost apsolutne nemogućnosti ljudske egzistencije“ koja se događa po smrti. Strah od smrti je tako jak i univerzalan da on hrani i jača sve druge strahove. Freud je naučavao da se u čovjeku bore dva temeljna nagona: nagon za životom (eros) i nagon za smrću (thanatos). Na koncu uvijek pobijedi thanatos, nagon za smrću.
Mi kao vjernici čvrsto smo uvjereni da je život jači od smrti. Naš Bog je Bog živih. Svi koji u Njega vjeruju i idu Kristovim putem, ne gube se zauvijek u smrti, nego iz smrti prelaze u život. Evanđelje je radosna vijest. Ono naviješta uskrsnuće onima koji vjeruju i puninu života onima koji povjeruju u ljubav Božju u Kristu Isusu. U nebu nas čeka nepregledno mnoštvo svetih i blaženih, poručuje nam svetkovina Svih svetih koju slavimo prvog dana mjeseca studenog. Drugog dana toga mjeseca sjećamo se naših mrtvih koji su vjerovali i koji su već u slavi Božjoj ili čekaju u čistilištu da se što bolje pripreme za ljepotu i radost vječnog života u Kraljevstvu Božjemu. Nebo je neizreciva radost. Onima koji budu dostojni Kraljevstva Božjega, Isus će reći: „Uđite u radost Gospodara svoga!“
Na koncu priznajmo iskreno da i nas vjernike plaši i žalosti okrutnost i neizbježnost smrti, ali nas u isto vrijeme tješi nada besmrtnosti buduće za koju nas je Bog stvorio i koju je Isus Krist svojom otkupiteljskom smrću i uskrsnućem pribavio svima koji u Njega vjeruju i idu njegovim putem ljubavi koja nesebično služi drugima. Smrt oko sebe sije strah. A Božja riječ nam kaže da u ljubavi nema straha. Ljubav je jača od smrti. Tko vjeruje i autentično ljubi, jači je od smrti. Tko s Kristom umre, s Njime će i uskrsnuti i vječno živjeti!