ISUSE, OPROSTI
— Mijo Nikić, SJ – Glasnik
„A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna – radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše“ (Iz 53,4-5)
Pred glavnim oltarom u bazilici Srca Isusova u Zagrebu tijekom korizme bio je postavljen drveni križ s trnovom krunom i uz njega jednostavan natpis koji govori sve: „Isuse, oprosti!“ Svaki put kad sam pogledao taj križ i tu trnovu krunu, nešto me je zaboljelo u srcu i duboko sam se uvjerio kako te riječi trebam i želim izgovoriti ja osobno. Isus je pretrpio svoju muku i podnio tešku smrt na križu upravo za mene. Sjetio sam se riječi sv. Pavla apostola koji je u dubokoj vjeri i ljubavi prema Isusu uzviknuo i napisao: „Krist Isus dođe na svijet da spasi grješnike od kojih sam prvi ja“ (1 Tim 1,15). Pavao je imao hrabrosti napisati da je najveći grješnik, da je upravo on prvi za kojeg je Isus umro na križu. A gdje su tvoje suze da isplačeš grijehe svoje, da kažeš Isusu „Oprosti, molim Te!“
Istinu da će Isus trpjeti i umrijeti za naše, bolje reći, za moje grijehe, nalazimo već u Starome zavjetu. Više stotina godina prije Isusova utjelovljenja i smrti na križu, prorok Izaija, nadahnut Duhom Svetim, vidio je i opisao Isusovu muku: „A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna – radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše“ (Iz 53,4-5). Sve ovo što je prorok Izaija davno napisao, doslovno se ostvarilo na Veliki petak, kad je Isus za nas trpio i umro na križu. Naše je grijehe, a onda i naše boli Isus uzeo na sebe da nas opravda pred Bogom. Silna je to ljubav od koje se veća zamisliti ne može.
Sam je Isus bio svjestan svoje otkupiteljske žrtve i zato je na posljednjoj večeri, neposredno prije svoje muke rekao: „Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha” (Mt 26,28). Također u noćnom razgovoru s Nikodemom Isus je ovomu židovskom ugledniku posvijestio istinu koliko nas Bog ljubi. Isus mu je tada rekao: „Bog je tako ljubio svijet da je poslao svoga Sina da nijedan koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Bog tako ljubi! Daje za nas ono najdraže i najdragocjenije što ima – svojega Sina Jedinca.
A kako je nama teško živjeti po Božjoj volji, čuvati njegove zapovijedi, opraštati kao što On nama oprašta. Ljubiti kao što On nas ljubi.
Pred nama je Veliki petak. To je dan koji je prelomio ljudsku povijest. Nakon Isusove smrti na križu koja se dogodila na Veliki petak ništa više nije isto. Sve je od tada novo. S Kristom je rođen novi svijet.
To je svijet otkupljenih, svijet spašenih, svijet uistinu sretnih ljudi. Jedini uvjet da i ti uđeš u taj novi svijet spašenih i sretnih ljudi jest da povjeruješ u neizrecivu ljubav Božju, da u vjeri i ljubavi prihvatiš Isusa, da se pokaješ za svoje grijehe, da zamoliš Isusa da ti oprosti i da mu iskreno kažeš: „Isuse, volim te!“ Na Veliki petak u našim ćemo crkvama sudjelovati u pobožnosti slušanja Muke Isusove, iznošenju molitava Crkve na velike nakane svijeta, te u ljubljenju križa Kristova.
Dragi prijatelju i čitatelju ovoga teksta, kad se budeš na Veliki petak približavao Isusovu križu da ga poljubiš, sjeti se navedenih riječi sv. Pavla i preformuliraj ih tako da u sebi kažeš: „Isuse, ti si došao na svijet da spasiš grješnike od kojih sam prvi ja. Hvala ti, Isuse, za tu veliku ljubav koja me je spasila za vječnost u tvojemu kraljevstvu.“
Približavajući se križu da ga poljubiš, nastoji ovu istinu spustiti u svoje srce, osjeti u duši bol koju je Isus pretrpio za tebe, pusti malo maha svojim emocijama, pokaži da imaš srce. Onda poklekni pred Isusovim križem, nježno ga poljubi, iz srca reci: „Isuse, oprosti“ i pusti koju suzu iskrenu…