Slavljenje kao molitva

— Alan Hržica – Glasnik

Voditelj naše molitvene zajednice mladih, Srce Isusovo, i pjevač, Alan Hržica, piše o svom iskustvu slavljenja Boga kroz muziku i pjesmu na vjerničkim susretima i slavljeničkim službama.

Boga se može slaviti na razne načine, ja ga slavim pjesmom i želio bih s vama podijeliti to iskustvo. Takav način pjevanja i muziciranja je različit od bilo kojeg načina kojega možemo naći u svjetovnoj, pa čak i u duhovnoj glazbi. Nije isto pjevati o Bogu, iskazivati mu neke svoje emocije ili, s druge strane, jednostavno slaviti Boga, obožavati ga i diviti mu se! Danas se u Crkvi sve više uvode slavljeničke službe u kojima narod Božji sudjeluje jednostavnim, dubokim tekstom i izrazito pjevnim melodijama sa puno ponavljanja. Tim načinom pjevanja i duhovnim predanjem, oslobađamo u vlastitom srcu prostor gdje nas zahvaća Njegova ljubav i slava. Tako uzdižemo svoj duh Gospodinu, a On nas preobražava i ozdravlja svojom prisutnošću.

“I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu , podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu ‘jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav’, oblak ispuni dom Jahvin. Svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: Slava Jahvina ispuni božji dom!”  (2 Ljet  5, 11-14)

Ovaj odlomak Svetog pisma opisuje Božji zahvat kakvom često svjedočimo i mi svirači na slavljeničkim službama na kojima Bog dotiče ljude koji često nakon toga odluče promijeniti svoje živote. Vjerujemo da je Sila Duha Svetoga prisutna u takvom slavljenju.

Slavljenje nije poput koncerta na kojem je u prvom planu pjevač, ovdje je centar događanja Gospodin kojeg čovjek svojom nutrinom promatra, pjeva mu, i slavi ga. Takvo pjevanje rađa veliko zajedništvo pjevača i naroda i u nekim trenucima se i fizički može osjetiti silina Božje ljubavi kako se razlijeva iz srca ljudi. Tako izvedena pjesma, s minimalnim muziciranjem i bez velikog pjevačkog nadmetanja, onome tko je otvorena srca, trenutak je za Božje djelovanje i duhovno pomazanje. Prva Crkva je također bila vična slavljenju i Bog ih je u svemu blagoslivljao te činio čudesa među njima.

“Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda.” (Dj 2, 47)

“Hvalite Boga u svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog! Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!” (Ps 15, 1)

Svaki dan zahvaljujem Gospodinu na predivnim iskustvima koja sam doživio kroz slavljeničku službu. Veliki broj ljudi je poslije takvih službi posvjedočio susret sa živim Bogom. Kasnije bi se ti ljudi vraćali u svoje župe, zajednice i tamo nastavili svoj put s Isusom. Bude i dana kada sam na susretu prilično umoran i neraspoložen, sjednem i pjevam s pola snage i doživljaja i tada kažem: Isuse, ja sam i danas ovdje pa čak i kada sam takav kakav jesam, nikakav; ti učini da svi ovi ljudi koji su tebi došli dožive ono što ti želiš jer ja im nemam što dati. Sjećam se kao jučer, kada su me na odlasku s jednog takvog umornog dana zaustavila trojica mladića i zahvalila na, kako rekoše, njima dotad najljepšem iskustvu. Rekao sam im da zahvale Bogu jer je sve to bilo njegovo djelo. Bog se tako služi čak i našim lošim nastojanjima.

error: Content is protected !!