Papa Franjo svjedok velikog euharistijskog čuda
— Miodrag Vojvodić – Glasnik
Papa Franjo, dok je još bio nadbiskup Buenos Airesa, svjedočio je euharistijskom čudu te ga je osobno dao znanstveno istražiti u najboljim labaratorijima na svijetu. Ako su razultati znanstvenog istraživanja koje je napravljeno nad dva euharistijska čuda koja su se nedavno dogodila u Poljskoj, a o kojima smo pisali u prošlom broju Glasnika, za znanstvenike bila iznenađujuća, rezultati istraživanja čuda iz Buenos Airesa ostavilo ih je u potpunosti bez riječi, bez odgovora.
Prije nešto više od dvadeset godina, župna crkva svete Marije u trgovačkoj četvrti glavnoga argentinskoga grada tog je 18. kolovoza postala mjesto s kojega je Bog odlučio progovoriti kroz čudesni događaj koji je znanstvenike ostavio bez riječi, a mnogim vjernicima obnovio i ražario vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost u otajstvu Euharistije.
Pri završetku svete pričesti tijekom večernje svete mise, vlč. Alejandru Pezetu približila se jedna savjesna vjernica te ga upozorila kako se u stražnjem dijelu crkve, na svijećnjaku nalazi posvećena hostija. Svećenik je odmah pohitio kako bi se pričestio ostavljenom hostijom, no ona je bila toliko uprljana da ju nije mogao pojesti. Odlučio je hostiju položiti u posudu s vodom te ju pospremiti u svetohranište pokrajnje kapelice.
Nakon osam dana vlč. Alejandro otvorio je vrata svetohraništa i pred sobom ugledao komadić tkiva. Odmah je obavijestio tada pomoćnog biskupa Jorgea Maria Bergoglia koji je naložio da se izrade profesionalne fotografije hostije. Nakon što su fotografije pokazale da se hostija uvećala i promijenila u komadić krvavog tkiva, odlučeno je kako će čitav događaj ostati tajnom. Hostija je ponovno pohranjena u svetohranište, a tri godine kasnije, vidjevši da se hostija nije raspala, nadbiskup Bergoglio odlučio je pokrenuti znanstveno istraživanje.
U prisutnosti kardinalova izaslanika, bolivijski znanstvenik dr. Ricardo Castañon Gomez petog je listopada 1999. godine uzeo uzorak hostije postale tkivom te ga odnio na analizu u New York ne odajući newyorškim znanstvenicima o čemu je riječ. Među njima je bio i poznati kardiolog i patolog dr. Frederic Zugibe koji je ustvrdio kako je analizirani uzorak s ljudskim DNA dio srčanog mišića stjenke lijeve srčane komore. Riječ je o mišiću koji je odgovoran za srčanu kontrakciju i koji krv šalje u sve dijelove tijela.
No još je jedan detalj ovog čudesnog događaja izazvao posebnu pozornost. Analiza mišićnog tkiva dokazala je kako se u srčanom mišiću nalazio veliki broj leukocita, što je uobičajeno kod upalnih procesa. Dr. Zugibe stoga je ustvrdio kako je uzorak tkiva nedvojbeno uzet sa živoga srca jer bi u suprotnom leukociti odumrli. Također, prisutnost leukocita u samom tkivu dokaz je da je srce bilo izloženo trpljenju.
Srce Isusovo koje je toliko trpjelo, ponovno je prokrvarilo kako bi i današnjem svijetu pokazalo svoju beskrajnu ljubav.
Ispitivanjima su svjedočila i dvojica Australaca, novinar Mike Willesee i pravnik Ron Tesoriero. Australski novinar upitao je liječnika koliko bi dugo leukociti mogli preživjeti u tkivu pohranjenom u vodi, na što je dr. Zugibe kazao kako bi stanice odumrle u nekoliko minuta. Nakon što su mu priopćili kako je tkivo tri godine ležalo u posudi s destiliranom vodom, liječnik je odgovorio kako za to nema znanstvenog objašnjenja.
“Ako je ovaj uzorak uzet od mrtvaca, kako je moguće da su se stanice koje sam analizirao kretale i bile žive? Ako je ovo srce nekoga tko je umro 1996. godine, kako je još uvijek živo?”, upitao je dr. Zugibe.
Tada su mu otkrili kako je riječ o dijelu posvećene hostije postale tkivom. Dr. Frederic Zugibe ostao je zatečen.
“Na koji način i zbog čega je posvećena hostija mogla promijeniti svoje stanje i postati živo tijelo i krv čovjeka, za znanost će ostati velika nerazjašnjena tajna koja u potpunosti nadilazi njezinu kompetenciju”, zaključio je newyorški znanstvenik.
Čudo iz Buenos Airesa ponukalo je dr. Ricarda Castañona Gomeza da načini još jednu analizu. Odlučio je usporediti rezultate newyorškog laboratorija s onima iz laboratorija bolnice u talijanskom gradu Arezzu u kojemu su 1971. godine talijanski liječnik dr. Linoli i njegov znanstveni tim proučavali i analizirali prvo euharistijsko čudo u povijesti Katoličke Crkve, ono koje se 700. godine dogodilo u Lancianu u Italiji. I tada je, kao i stoljećima kasnije u Buenos Airesu, hostija postala tkivo, a vino krv. Usporedba rezultata dva neovisna laboratorija pokazala je kako oba uzorka potječu od iste osobe, i to AB krvne grupe (iste one koja se pojavljuje i na Torinskom platnu).
Još jedan znakovit događaj prati ovu argentinsku priču. Dvojica već spomenutih Australaca, novinar Mike Willesee i pravnik Ron Tesoriero, priredili su knjigu o euharistijskim čudima te dokumentarni film o crkvenom nauku o Euharistiji koji su prikazivali diljem Australije. Ipak, projekcija u Adelaidu bila je posebna. Nakon prikazivanja filma, za riječ se javio čovjek koje je pred svima jasno posvjedočio i potvrdio kako je slijep, no kako se zbog silne želje da pogleda najavljeni dokumentarac prije prikazivanja pomolio i zamolio Isusa da mu dopusti vidjeti ga. Molitva mu je uslišana. Odgledao je svih 30 minuta filma, a zatim ponovno ostao bez vida. Podrobnim opisom viđenih scena razuvjerio je i posljednjeg sumnjivca, a ovaj čudesan događao prisutne je ostavio bez riječi.
Čudesni događaj iz Buenos Airesa govori nam i danas. Govori cijelom svijetu, svim vjernicima, a osobito nama, štovateljima Srca Isusova, da se najveće blago ovoga svijeta nalazi upravo u otajstvu Euharistije po kojoj blagovanjem Kristova Tijela bivamo ucijepljeni u Krista i postajemo dionici božanskog života. Nema te privatne molitve, pobožnosti ili mjesta na svijetu na kojemu se Bogu više možemo približiti nego što je to Euharistija po kojoj nam se sam Bog daruje i po kojoj nam daruje “lijek besmrtnosti” i zalog vječnog života.