— Mijo Nikić, SJ – Glasnik
Prisilne misli iscrpljuju osobu i često povećavaju tjeskobu i uznemirenost.
Prisilne ili opsesivne misli i nametljiva, tj. kompulzivna djela sastavni su dijelovi opsesivno-kompulzivne neuroze (OKN) ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP). Ovi su termini poznati većem broju ljudi jer ovaj psihički poremećaj u manjoj ili većoj mjeri pogađa sve kategorije ljudi u općoj populaciji.
Kao što sam naslov kaže, opsesivno-kompulzivni poremećaj se sastoji od prisilnih ili opsesivnih misli koje se nameću osobi jakom silinom te kompulzivnih radnji koje mogu biti besmislene i nepotrebne, ali ih se osoba ne može lako osloboditi samo svojom voljom. Opsesivno-kompulzivna neuroza je, slikovito rečeno, kao tvrđava u koju se povlači prisilni neurotičar tražeći svoj mir.
Opsesija (lat. obsidere = zauzeti, obuzeti) je opsjednutost određenom idejom ili mislima koje se ponavljaju bez naše želje i kojih se osoba ne može riješiti, a često ih doživljava kao čudne i neprikladne, što izaziva osjećaj tjeskobe. Opsesivna misao je nabijena afektivnošću i kao takva izražava neki konfliktni sadržaj koji se nalazi u nesvjesnom dijelu psihe. Glavna joj je karakteristika da je nametljiva i da se ponovno vraća u svijest. Prisilne misli iscrpljuju osobu i često povećavaju tjeskobu i uznemirenost. Neurotična osoba pokušava analizirati zastrašujuću situaciju kako bi pronašla rješenje svojih problema, ali rješenja nema, pa tako nema ni psihičkog olakšanja. Uznemirenost se sve više pojačava jer osoba ne uspijeva zaustaviti svoje prisilne misli
Ritualne radnje i zabranjene misli
Opsesivne misli mogu se javiti kao ideje, dileme, problemi, slike, riječi, brojevi, nešto što se nameće protiv vlastite volje. Obično se odnose na zabranjene aktivnosti, tj. one koje predstavljaju tabu (ono što je zabranjeno) za pojedinca i za kulturu u kojoj osoba živi. Tako bolesnik može imati seksualne ili agresivne fantazije, čiji je sadržaj neprihvatljiv i „stran“ ličnosti pacijenta. Tipične su opsesivne misli kada se, npr. pobožnoj osobi nameću svetogrdne psovke u crkvi ili na važnom svečanom društvenom skupu. To se događa u časovima kriza, tj. u „nastupima strašnih iskušenja“. Ako se radi samo o opsesivnoj neurozi, prisili se ne popušta, ona ostaje na razini misli, ali kad se radi o kompulzivnom simptomu, onda prisila izbije u djelo jer u tom slučaju dolazi do dinamične ravnoteže impulsa i mehanizma obrane
Opsesivna neuroza se može manifestirati i kao nametnuta sumnja u ispravnost svega što osoba čini. U takvom stanju osoba teško ili nikako ne može donijeti odluku. Npr. ode ujutro u trgovinu kupiti cipele i čitav dan samo obilazi trgovine, a nikako da se odluči za neki model. Sve svoje vrijeme posvećuje planovima za akciju, a rijetko kad prelazi na djelo.
Kompulzija (lat. compellere = natjerati, prisiliti ) je neodoljiva potreba da se izvedu određene radnje ili oblici ponašanja, koji sami po sebi nemaju nikakve svrhe, kao npr. brojanje raznih predmeta, a koje osoba doživljava kao prisilne. Svaki pokušaj sprečavanja takvog ponašanja izaziva vrlo jaku tjeskobu. Popuštanje radnji koja se nameće, trenutno smanjuje anksioznost i psihičku napetost, ali ne rješava problem, jer se kompulzivna radnja vrlo brzo opet nameće svom silinom. Prisilna neuroza počinje obično u adolescenciji ili ranoj mladosti. U 2/3 slučajeva počinje prije 25, godine, a u 5% slučajeva nakon 40. godine.
Kompulzivne aktivnosti često izražavaju tendenciju prema agresivnim, seksualnim i impulzivnim postupcima. Radi se o opsesivnim ritualima koji predstavljaju specifičan magijski odnos sa svijetom. Kod razvijene neuroze javljaju se kompulzije u vidu ritualnih provjeravanja, vraćanja u prošlost, tj. prisilno vraćanje na situaciju od koje je započela neka prisilna radnja. Česta je prisilna neuroza koja se sastoji u ritualnom brojanju prije svakog djela. Veoma su česti rituali koji se odnose na oblačenje i višesatni boravak u WC-u ili kupaonici. Osoba koja trpi od ovog poremećaja može provesti i po nekoliko sati obavljajući djela koja se mogu napraviti za nekoliko minuta.
S obzirom na značenje, postoje dva glavna oblika kompulzivnih radnji: one koje simbolički izražavaju osnovni impuls koji ih stvara, i radnje koje su reakcija ili pokušaj da se primami impuls kontrolira. Najčešće je riječ o kombinaciji.
Kako razlikovati opsesivno-kompulzivnu neurozu (OKN) od normalne zabrinutosti jesmo neku radnju dobro obavili, primjerice, jesmo zaključali auto ili zatvorili plin u stanu?
Kad se radi o OKN-u onda se rituali nameću vlastitom žestinom bez naše želje. Ukoliko se radi o normalnoj, iako pretjeranoj zabrinutosti, tada su rituali svjesno i više-manje slobodno odabrani i obično ne traju dugo i nemaju narav prisile. Osoba ih može ignorirati ili im se svjesno suprotstaviti.
Moralna odgovornost
Koja je moralna odgovornost osobe kojoj se nameću svetogrdne prisilne misli? Vjernicima koji trpe od opsesivno-kompulzivne neuroze često se nameću grešne misli koje mogu biti svetogrdne, upravljene prema Bogu i svecima. Takve se misli mogu nametnuti osobi u najsvetijim liturgijskim trenucima kao što je čin pretvorbe u svetoj Misi ili nekoj drugoj liturgijskoj pobožnosti. Budući da se u ovom slučaju radi o prisilnim mislima koje nisu svjesno i slobodno prihvaćene, one nisu grijeh i za njih osoba nema pred Bogom nikakve odgovornosti. Iako se osoba može subjektivno osjećati krivom ili grešnom zbog svetogrdnih prisilnih misli, ona objektivno nije kriva i nema pred Bogom odgovornosti. Ona je u ovom slučaju žrtva spomenutih opsesivnih „grešnih“ misli.
Skrupuloznost je dio opsesivno-kompulzivne neuroze. Skrupuloznost je poremećaj u kojem je osoba patološki opsjednuta moralnim ili vjerskim pitanjima. Skrupulozna osoba lake grijehe doživljava kao teške, odnosno bezazlene situacije vidi kao grijeh. Takva osoba ima skrupuloznu ili preosjetljivu savjest koja vidi grijeh i tamo gdje ga objektivno nema. Duša koja krene radikalnim putem obraćenja i pokore prolazi kroz razdoblje nutarnjeg čišćenja u kojem i one lake grijehe vidi kao veliku uvredu Boga. To je normalna pojava na putu potpunog obraćenja. Neki sveci su to iskusili, primjerice sveti Ignacije Loyolski. Međutim, nakon što prođu tu fazu obraćenja, u takvim dušama prevlada povjerenje u ljubav Božju i njegovo beskrajno milosrđe i praštanje i tada ih napušta ona skrupuloznost koju su imali na početku svoga obraćenja. Ukoliko se radi o patološkoj pojavi, odnosno opsesivno-kompulzivnoj neurozi, ta skrupuloznost ustraje i biva sve teža. Osoba ima potrebu ispovijedati se nekoliko puta na dan, a nikad ne nalazi svoj duševni mir. Takvim neurotičnim osobama neće pomoći česte ispovijedi, jer njihov problem nije duhovne, nego psihičke naravi. Neurotičnim skrupulantima je potrebna psihološka i psihoterapijska pomoć, kako bi zadobili duševni mir. Naime, sakrament ispovijedi oslobađa osobu od stvarne, objektivne krivnje i duši vraća izgubljeni mir. A psihoterapija oslobađa osobu od neurotičnog, subjektivnog osjećaja krivnje, vraća joj potrebni psihološki mir kako bi onda i njezina ispovijed, ako je vjernik i kršćanin, bila plodonosna i donijela duševni mir i doživljaj Božjeg oproštenja. Sakrament ispovijedi ne rješava neurotičnu, subjektivnu i umišljenu krivnju, nego krivnju koja je rezultat stvarnog, objektivnog i u slobodi učinjenog grijeha. Neurotična osoba koja je opterećena skrupuloznošću, treba se moliti Bogu da je Bog oslobodi krive slike Boga kao strogog sudca, treba povjerovati u milosrdnog i dobrog Boga, ali treba također i potražiti pomoć psihologa, a ponekad i psihijatra, jer, kako reče Sirah u Bibliji, Bog i preko liječnika djeluje i uz njihovu pomoć, vraća nam izgubljeno zdravlje. „Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreće nad sretnim srcem“ (Sir 30, 16).
Agresivnost i seksualnost u OKN-u
Česti sadržaji opsesivno-kompulzivne neuroze su seksualne i agresivne naravi. Razlog za to je činjenica što su ti sadržaji u prošlosti bivali masivno i u strahu potiskivani. Prema psihičkoj zakonitosti potisnuti sadržaji, u ovom slučaju seksualnost i agresivnost u podsvijesti se pretvaraju u sjenu koja jedno vrijeme miruje, a onda se pretvara u prisilu, odnosno u opsesivno-kompulzivnu neurozu. Neprihvaćena i adekvatno neizražena seksualnost i agresivnost, kao i druge, afektivnošću „nabijene“ emocije, mogu se, uz određenu psihičku strukturu ličnosti, kasnije prometnuti u prisilne misli i kompulzivne radnje.
Kako pobijediti opsesivno-kompulzivnu neurozu?
Potreban je interdisciplinarni (psihološko-duhovni), a ponekad i psihijatrijski pristup u liječenju ove neuroze.
Prvo treba sebi dovesti u svijest da su neugodne i uznemirujuće prisilne misli i kompulzivne radnje samo prividna opasnost. Iako su, po svom sadržaju, zastrašujuće, prisilne misli su prilično bezopasne.
Strah od Božje kazne i paklenih muka, prisutan i naglašen u ovoj neurozi, nadvladava se tako da se usvoji prava slika Boga koji je Ljubav. Već u Starom zavjetu čitamo kako je Bog dobrostiv i milosrdan, pun nježnosti i milosrđa. Pa i onda kad nas naša savjest ili kako to Biblija kaže, naše srce optužuje, sjetimo se da je „Bog veći od našeg srca“ (1 Iv 3, 20) i da se on ne umara praštajući nam sve grijehe za koje se iskreno kajemo.
Dakle, na duhovnoj razini treba još više povjerovati u milosrdnog Boga i njegovu bezgraničnu ljubav i milosrđe, a na psihološkoj razini treba naučiti ignorirati prisilne misli i jednostavno ih pustiti neka se pojave i neka zatim odu dalje od nas. Slično kao što promatramo vrane kroz prozor, ne možemo ih otjerati, a nije ni potrebno, one će ionako same odletjeti dalje od nas. Tako će se dogoditi i s prisilnim mislima koje nas opsjedaju. Bez obzira kojeg su sadržaja te misli, umjesto da se protiv njih borimo, jednostavno im dopustimo da se pojave i da nestanu. To ne znači da ih mi prihvaćamo i želimo, nego samo dokazujemo da ih se ne bojimo, jer vjerujemo u Boga koji nas neće kazniti za one misli koje nas protiv naše volje napadaju. Svako stravično priviđenje iščezava kad se hrabro s njime suočimo. Tako smijemo i prisilnim mislima dopustiti da se pojave i tako izgube svoju silinu prisilnog nametanja. Grčevita borba protiv prisilnih misli može samo pogoršati situaciju i ojačati našu neurozu. Kad uspijemo smanjiti stres koji nam izazivaju naše prisilne misli, moći ćemo tada smanjiti i njihov utjecaj na naše raspoloženje i na naš život.
Prepoznajte okidače prisilnih misli.
Naše prisilne misli i osjećaje pokreću tzv. trigeri (triggers) ili okidači. To su često neki simboli ili neke uspomene iz prošlosti koji pokrenu lavinu potisnutih bolnih emocija u nesvjesnom dijelu našeg psihičkog života. Pravovremeno prepoznavanje, razumijevanje i hrabro prihvaćanje tih okidača može biti veoma učinkovito u suzbijanju opsesivno-kompulzivne neuroze. Također je važno poznavati svoju mentalnu strukturu i svoje obrasce percepcije i ponašanja kad nas obuzmu prisilne misli ili kompulzivne radnje. Što bolje poznajemo sebe i svoj način reagiranja na razne stresore, to ćemo im se moći učinkovitije suprotstaviti i nadvladati ih. Povećavanjem svijesti o opsesivnom razmišljanju, moći ćemo pronaći bolje načine kako se nositi s prisilnim mislima kada se one pojave u našoj svijesti. Umjesto da se s njima borimo, možemo ih jednostavno zapisati i arhivirati. Tako stječemo kontrolu nad njima i dokazujemo da ih se ne bojimo.
Potražite stručnu pomoć
Uz spomenute psihološke savjete, ukoliko oni nisu dovoljni, ne treba se bojati potražiti stručnu psihoterapijsku ili psihijatrijsku pomoć. Prisilne misli mogu biti simptomi teže anksioznosti, depresije ili opsesivno-kompulzivne neuroze koji zahtijevaju pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje koji nam mogu pomoći da bolje razumijemo što uzrokuje naše neželjene misli i kompulzivna djela i koji nam mogu savjetovati učinkovite mehanizme suočavanja s problemima koji nas muče i tako olakšati upravljanjem našim mislima. U nekim slučajevima trebat će i lijekovima pomoći mozgu da se smiri i ublaži moždanu oluju koju mogu pokrenuti prisilne misle i neukrotiva sklonost da činimo djela koja nemaju smisla, a ne možemo im se oduprijeti. Pravi lijekovi nam u takvoj bezizlaznoj situaciji mogu pomoći.
Bogu ništa nije nemoguće
Obratite se Bogu. Njemu ništa nije nemoguće!
U nadvladavanju opsesivno-kompulzivne neuroze puno nam može pomoći autentična molitva i meditacija. Sam Isus nas na to poziva kad kaže: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11, 28). Molitva je druženje s Bogom. Vjerujemo da Bogu ništa nije nemoguće, pa u tu svoju vjeru uključimo i prisilne misli koje Bog može urazumiti i smiriti. Sveti Pavao kaže da Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube (usp. Rim 8, 28). Prema tome, Bog mi može dati svoj mir kad svjesno probudim u svom srcu iskrenu ljubav prema Njemu. Za to je potrebno emocionalno smirenje koje se može postići dubokom disanjem i obnovom svijesti da se nalazim u Božjoj nazočnosti. Dobro je pročitati 139. psalam koji kaže da me Bog svega poznaje i proniče i da On drži moju sudbinu u svojim očinskim rukama. Ta svijest o Bogu koji me poznaje, voli i prihvaća takvog kakav jesam, smiruje uplašenu dušu i udaljuje prisilne misli i kompulzivne iracionalne radnje kojih se plašimo.