P. Mijo Nikić otkriva kako biti dobar roditelj
— Mijo Nikić – Glasnik
Djeca su dar Božji. Ona nisu vlasništvo roditelja. Ona su “čežnja života za samim sobom”, kako to lijepo reče pjesnik Halil Džubran.
1. Stav faraona: roditelji pretežito autoritativni
Donosi zabrane, zapovijedi i prisilno nameće svoju volju. On svoje podanike naziva ljenčinama koje neće raditi.
Roditelji koji u svom odnosu prema djeci zauzimaju isključivo autoritarni stav, poput faraona:
- Žale se na svoju djecu;
- Optužuju ih za lijenost i razuzdanost;
- Rast i dozrijevanje svoje djece doživljavaju kao problem, kao neku opasnost koja ih ugrožava;
- Oni žele o svemu odlučivati umjesto svoje djece;
- Često ne žele ni saslušati razloge djece koja misle drukčije;
- Ne znaju zrelo diskutirati i donositi uvjerljive razloge;
- Takvi roditelji samo naređuju i zahtijevaju;
- Uvjereni su da stvari u obitelji idu loše jer se više ne zna tko zapovijeda, a tko treba slušati;
- Ne dopuštaju djeci potrebnu autonomiju, nego im svojim nerazumnim zahtjevima i strogim načinom postupanja zagorčavaju život, često pod maskom prevelike brige za njih;
- Imaju preveliku brigu za djecu ispod koje se krije nesvjesna želja za dominacijom i manipuliranjem.
2. Stav Mojsija: Roditelji pretežito nesigurni
Mojsije govori Bogu: Tko sam ja da bih to mogao učiniti, on se ispričava da neće moći ostvariti to poslanje.
Roditelji ovakvog tipa pokazuju se i osjećaju prema svojoj djeci krajnje nesigurni:
- Oni se boje da ih djeca neće poslušati i da im neće vjerovati;
- Jednostavno žele uvjeriti sebe i druge kako su nedorasli situaciji u kojoj se nalaze;
- Oni, poput Mojsija, žele pobjeći od važne uloge odgojitelja;
- Tjeskobni i nesigurni u sebe, stalno postavljaju djeci neka pitanja, ali ne zbog stvarne brige za njih, nego više zato da umire svoju tjeskobu;
- Ne znaju samostalno djelovati, nego neprestano traže tuđu pomoć i podršku raznih psihologa i pedagoga;
- Rado čitaju i skupljaju razne formule dobrog odgoja, a onda sve pokvare jer ih se drže doslovno, ne znaju ih primijeniti na konkretnu situaciju svoje djece.
3. Stav Božji: Roditelji pouzdani i sigurni u sebe
Prema Knjizi Izlaska, Gospodin (Jahve) kaže: “Promatrao sam svoj narod (…), čuo sam njegov jauk (…), poznajem njegove patnje (…), došao sam da ga oslobodim” (Izl 3, 7-8).
Božja psiho-pedagogija se sastoji u ova četiri koraka: promatrati, slušati, upoznati i djelovati (intervenirati).
a) Promatrati
Promatrati djecu koja rastu, znači gledati ih s pažnjom i velikim zanimanjem. Promatrati ne znači nadgledati; mladi koji odrastaju ne vole da ih se policijski nadgleda kao malu djecu. Promatrati znači gledati osobu očima punim ljubavi i razumijevanja. Promatrati zapravo znači početi uočavati sve one male i velike signale koje nam djeca šalju svojim tijelom, očima, glasom.
b) Slušati
Roditelji koji znaju slušati, oni se ne svađaju, a oni koji se svađaju, oni ne znaju slušati. Za dobro slušanje potrebno je stvoriti nutarnji prostor, osloboditi se što je moguće više vlastitih predrasuda i negativnih emocija. Potrebno je stvoriti u sebi osjetljivo stanje duha koje ne osuđuje nego pokušava razumjeti osobu koja govori.
Bog nam je dao jedna usta i dva uha da više slušamo, a manje govorimo. Osnovni princip psihoterapije: psihoterapeut treba 80% vremena slušati svoga pacijenta, a samo 20% govoriti.
c) Upoznati
Upoznati dobro svoju djecu, ne znači naći objašnjenje za svako njihovo ponašanje.
Često pogrešna interpretacija ponašanja daje pogrešnu sliku djeteta s teškim posljedicama za plodne međuljudske odnose. Pravo poznavanje znači približavanje osobi, ulaženje u njezin nutarnji svijet, u njezinu samoću. Roditelji će moći istinski upoznati svoju djecu ako ih budu znali i htjeli stvoriti atmosferu slobode i povjerenja.
d) Djelovati (intervenirati, nešto učiniti)
Praksa je pokazala da je intervencija roditelja često bila kontraproduktivan
što više roditelji interveniraju i zahtijevaju, to djeca manje čine. To je zbog toga što roditelji često interveniraju u jakom afektu, impulsivno i agresivno. Ako su roditelji pod utjecajem jakih negativnih emocija, onda je bolje ne reagirati odmah ne intervenirati odmah, znači znati se zauzdati i pustiti da djeluje šutnja, da dođe prikladno vrijeme.
Bog kao najbolji pedagog u odgoju svog naroda ne intervenira uvijek kad bismo mi to očekivali.On pokazuje svoju prisutnost tako da se ne pokazuje. Intervenirati znači pomoći osobi da pronađe pravo rješenje svoga problema i podržati je da ga primijeni u svom životu. Intervenirati znači pomoći osobi da dobro postavi svoj problem, da bude što je moguće više objektivnija, da nauči procjenjivati razna rješenja i odabirati ona najbolja.
Zaključak
Međuljudski odnosi općenito, pa tako i u braku, jesu kompleksna stvarnost. To je susretanje više svjetova. Zato je normalno da ti odnosi ponekad budu i konfliktni. Samo se u pričama i bajkama sve magijski rješava i čudesno lijepo završava. Čovjekov život na zemlji je ipak borba, kako reče iskušani Job. I tko to ima na pameti, tko ne živi u iluzijama, nego je spreman prihvatiti stvarnost kakva jest, neće padati u depresiju, nego će uz ozbiljan rad na sebi i Božju pomoć biti sretan i ostvariti smisao svoga života. Tko nauči istinski umirati sebi, naučit će autentično ljubiti.
Najveća sposobnost svakog ljudskog stvorenja je da voli. Ono jedino što Bog zahtijeva od ljudi jest da ga vole i da se međusobno vole. Pa zašto je tako teško voljeti? Psihologija bi rekla zato što su ljudi afektivno nezreli, puni su egoističnih želja, podsvjesnih infantilnih potreba koje nastoje pod svaku cijenu zadovoljiti, misleći prije svega na sebe, a na druge tek onda kad im služe za njihove ciljeve. Ima u ovom dogovoru dosta istine.
Puno je afektivno nezrelih osoba na ovome svijetu. Biblija nam daje odgovor zašto je to tako: čovjek je ranjen u svojoj duši. Srce je ljudsko ranjeno grijehom, još u svom iskonu, pa iz njega izlazi svako zlo, kaže Isus koji je najbolje poznavao tajnu ljudskog srca. Ponovno osposobiti to srce da istinski voli Boga i ljude, to može samo Bog. On je to i učinio smrću i uskrsnućem svoga Sina Isusa Krista. Čovjek dakle može ljubiti jer je dijete Onoga koji je ljubav sama.