— Mijo Nikić, SJ – Glasnik

U duhovnoj terapiji glavni cilj je uspostaviti odnos depresivne osobe s Bogom, koji je apsolutna ljubav koja nas savršeno poznaje i beskrajno ljubi.

Bolovati od depresije znači: biti zatočen u svijetu bez nade, bez svjetla, bez radosti i bez ljubavi. Kad se kombinaciji lijekova i psihoterapije nadoda duhovna terapija vjerom, molitvom, sakramentima i pouzdanjem u Božju svemoć, onda je depresivna osoba na najboljem putu da bude izliječena ili da joj se bitno poboljša zdravstveno stanje. U duhovnoj terapiji glavni cilj je uspostaviti odnos depresivne osobe s Bogom, koji je apsolutna ljubav koja nas savršeno poznaje i beskrajno ljubi.

Istinska vjera u Boga, njegovu ljubav, milosrđe i svemoć, najbolja je brana i lijek protiv depresije. Depresija je nemoć. Medicina je moć. A vjera je svemoć. Po vjeri sam Bog djeluje u našu korist. Tko vjeruje, taj djeluje!

Depresivna osoba pati od osjećaja manje vrijednosti i bespomoćnosti. Vjera nas uči da je čovjek biće stvoreno na sliku i priliku Božju i kao takav on je vrijedan u Božjim očima. Kad se više povjeruje u tu istinu, osoba se može osloboditi osjećaja bespomoćnosti.

Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja može biti svjesna i objektivna, ali može biti također iracionalna, to znači da se osoba osjeća subjektivno krivom za ono zašto nije objektivno kriva. Vjera naviješta milosrđe i ljubav Božju. Isus je naše grijehe uzeo na se i nas pred Bogom opravdao.

Depresivna osoba ne vidi smisao svoje patnje. Često se pita: „Zašto baš ja moram toliko patiti? I Bog me je zaboravio…” Vjera uči da nam otajstvo križa otkriva smisao tame, pa tako i depresije. Bog je po križu Kristovu spasio svijet. Križ je simbol sve patnje pa tako i depresije.

Depresivna osoba ne prihvaća i ne voli sebe, nije zadovoljna sa sobom, sklona je nesvjesno kažnjavati sebe, a vrlo često pokušava izvršiti samoubojstvo. Vjera uči da Bog neizmjerno voli čovjeka: “Gle u dlanove sam te svoje urezao, da te ne zaboravim, ti si moj„  (iz 49,16). 

Depresivna osoba ne razumije smisao svoje patnje za koju smatra da je nezaslužena, neizdrživa i nerazumljiva. U vjeri doznajemo kako se prihvaćena i osmišljena patnja lakše podnosi, a u kršćanskoj perspektivi kad se u vjeri ujedini s Kristovom patnjom, ona postaje spasonosna za svijet.

Depresivna osoba nosi u sebi potisnutu srdžbu, a često i nesvjesnu želju za osvetom. Ta srdžba opterećuje osobu iznutra i ako nije dobro razriješena, okreće se protiv osobe u obliku depresije. Vjera nas poziva da opraštamo drugima jer je to volja Božja. U Očenašu molimo: „… otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim…” Iskreno oproštenje liječi depresivnu dušu.

Depresivne osobe često imaju krive slike Boga. Bog kao strogi sudac ili policajac izaziva pobunu, a onda i osjećaj krivnje. Isus je objavio Boga kao dobrog i milosrdnog oca koji rado prašta i s ljubavlju prima svog izgubljenog i rasipnog sina.

Depresivne osobe su previše koncentrirane na sebe i svoju patnju. Vjera ih poziva da izađu iz sebe i učine nešto lijepo i dobro drugima koji su u nevolji. Tada će i njima biti lakše.

I depresivne osobe mogu vježbom fizičke i psihičke relaksacije opustiti tijelo i doživljavati nazočnost Boga koji nas ljubi i prihvaća takve kakvi jesmo. Isus kaže: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“

Možeš se pomoliti za svog supružnika, svoju kćerku, sina, prijateljicu… ili za samu sebe tako da preko molitvenog zida (ako si na mobitelu vidi ispod) pošalješ molitvu na oltar bazilike Srca Isusova koja će u petak biti prikazana na sv. misi.