DON DAMIR STOJIĆ: JOŠ KAO DIJETE POVJERIO SAM ISUSU SVOJU VELIKU TAJNU

Ekskluzivni razgovor za Glasnik

Damir Stojić, Bazilika Srca Isusova, Glasnik, Glasnik Srca Isusova i Marijina

Don Damira Stojića upoznao sam prije šest godina kada sam kao student intenzivnije počeo sudjelovati u događajima koji su se odvijali u crkvi Svete Mati Slobode naJarunu. Tokom godina naš odnos postao je intenzivniji baziravši se prije svega na iskrenosti. To je možda i najveća Damirova kvaliteta: ne boji se iskreno propovijedati istinu, bilo to pred tisućama studenata, braniteljima u Savskoj ili u Nedjeljom u 2. Njegova britkost i istinoljubivost često mu je u medijima znala prišiti oznaku „kontroverznosti“, ali to ga nikada nije brinulo. Možda je upravo ta „sveta nebriga“ jedino što se može mjeriti s njegovom iskrenosti.

Mnogo puta sam tijekom naših zajedničkih putovanja imao priliku iskusiti nepoznatu, intimnu stranu Damirova života koji je doista jedna velika pustolovina. Također, smatram kako je ovo prva prilika i drugima da upoznaju tko je zapravo u suštini don Damir.

Naš razgovor  vodili smo tijekom vožnje samotnim i dosadno ravnim „Autoputom bratstva i jedinstva“, vraćajući se s jedne od evangelizacija na kojoj smo zajedničkim snagama svjedočili Krista.

— Razgovarao Tino Krvavica

 

Damir Stojić, Bazilika Srca Isusova, Glasnik, Glasnik Srca Isusova i Marijina(Bogodol, Hercegovina. Foto: Martin Brož)

 

HERCEGOVAC IZ KANADE

  • Damire svi znaju da si porijeklom Hercegovac, kao i da si u Hrvatsku došao iz Kanade. Međutim, koji je razlog što je tvoja obitelj uopće otišla u Kanadu?

Moji  roditelji odlučili su otići u Kanadu zbog siromaštva koje je tada vladalo u Hercegovini. To je bilo ono vrijeme kad su mnogi otišli u Njemačku. Moj otac zbog nekog razloga nije dobio papire za Njemačku, ali mu se otvorila mogućnost da ode u Kanadu. To nije bila lagana odluka, pogotovo s obzirom da je moj najstariji brat bio rođen, a majka je bila trudna s drugim bratom.

Damir Stojić, Bazilika Srca Isusova, Glasnik, Glasnik Srca Isusova i Marijina(Don Damir dok je bio dječak − s lijeve strane časne sestre u bijelim hlačicama i čarapama.) 

  • Kakvi su bili njihovi počeci u toj zemlji?

Teški. Nisu znali jezik, nisu znali nikoga. Dapače, da su bili bliže domovini vratili bi se odmah. Kad su došli imali su novca tek da iznajme jednu sobu u kući. Iz nje potječu i moja prva sjećanja.

  • Pretpostavljam da su vas roditelji odgajali u vjeri?

Moja obitelj je jedna tradicionalna katolička obitelj. Živjeli smo u blizini hrvatske katoličke misije u Torontu koja se nalazila u centru grada i tu smo redovito išli nedjeljom na misu. Moja majka je imala starinsku, ali dobru metodu da nas natjera na odlazak u crkvu. Rekla bi mi: „Ako nećeš ić na misu, nećeš jest“, a ja sam volio jesti.

  • Koliko se sjećam tvoj se vjerski život dublje razvio u srednjoj školi. Kako to da su te roditelji upisali baš u salezijansku školu?

Kao prvo u Kanadi je malo drukčiji sustav školovanja. Dijete ide u školu kojoj živi najbliže. Nama se dogodilo da nam je stara kuća izgorjela, samo da bi ju otac ponovo sagradio, prodao i kupio novu u predgrađu Toronta gdje i danas žive. Kad smo se preselili otac je počeo tražiti najbližu katoličku školu, i pronašao jednu koja se zvala Don Bosco. Moja majka prvo nije bila sigurna da se radi o katoličkoj školi jer one obično sadrže riječ „sveti“ ispred imena osobe. S druge strane riječ „Don“ često se gore koristi kao skraćenica za ime Donald, pa smo mislili da se radi o Donaldu Boscu, nekom kanadskom političaru. Ipak bila je to katolička škola koju su vodili salezijanci i tamo sam uz pomoć svećenika, osobito jednog kojeg smo zvali „Father Kelly“, dublje upoznao Boga.

Damir Stojić, Bazilika Srca Isusova, Glasnik, Glasnik Srca Isusova i Marijina(Srednja katolička škola Don Bosko koju je pohađao don Damir Stojić u Torontu u Kandi.)

 

FATHER KELLY I DAR ČITANJA SRCA

  • Možeš li nam malo više ispričati o „Father Kellyju“?

Njega sam upoznao na jednoj ispovijedi koja mi je promijenila život. Salezijanci su, koliko se sjećam, dvaput godišnje imali ispovijed u školi i tad bi došlo puno svećenika. Svatko tko bi se ispovjedio dobio bi dva slobodna školska sata, tako da smo skoro svi išli na ispovijed. I tako sam ja završio kod njega i on me jednostavno šokirao.

Father Kelly počeo je govoriti stvari iz moje prošlosti, stvari koje nije mogao znati. Čak mi je počeo govoriti grijehe koje sam počinio, i to vrlo precizno. Ja sam bio u šoku.

  • Kako?

Pa počeo je govoriti stvari iz moje prošlosti, stvari koje nije mogao znati. Čak mi je počeo govoriti grijehe koje sam počinio, i to vrlo precizno. Ja sam bio u šoku. Također je pogodio neke konkretne stvari za moju baku, a kao vrhunac otkrio mi je da sam kao mali obećao Bogu da ću bit svećenik. Tad sam otkrio da Bog postoji . Čovjek kojeg sam prvi put susreo otkrio mi je toliko toga o meni.

 

  • Možeš li pojasniti ovo u vezi obećanja da ćeš bit svećenik?

Pa na dan moje prve pričesti, a to je bilo 1981., sjećam se da sam jednostavno imao neki poticaj, da mi je srce gorilo i da sam bio sretan te sam poslije pričesti otišao u svoju sobu, kleknuo i obećao Isusu da ću biti svećenik. Sjećam se i točnog datuma: 23. svibanj 1981.

Damir Stojić, Bazilika Srca Isusova, Glasnik, Glasnik Srca Isusova i Marijina(don Damir predvodi svetu misu tijekom duhovne obnove u Sveta Mati slobode. Foto: Elvir Tabaković)

Još jedan mali detalj: na dan moje prve pričesti moja krsna kuma poklonila mi je mali kalež. Ja sam to tada kao dječak shvatio dosta ozbiljno; kalež može imati samo svećenik i onda sam ja pomislio da moram bit svećenik (smijeh).  Father Kelly je upravo to izvukao iz mene kad me upitao: „Jesi li kao mali dao neko obećanje Bogu?“ Sjećam se da sam, kad se to završilo, hodajući prema kući bio u šoku, s jedne strane sam lebdio, a čak me bilo i strah što ću i kako dalje.

Tijekom puberteta je bilo i grijeha, čak sam jedno vrijeme živio paralelni život, bio malo dvoličan. S jedne strane gajio sam vjerski život, ali nisam imao dovoljno snage da se othrvam.

Novi šok doživio sam kad sam se idućeg tjedna vratio kod njega, potražio sam ga, ali se on ničega nije sjećao. To me zapravo i malo razočaralo… Uopće me nije prepoznao niti se sjećao što se dogodilo. Kasnije ću naučiti da je to normalno kod njega. Da je on meni tada rekao da odem u svećenika ja bih otišao, bio sam spreman, ali on mi je samo poručio da redovno učim, da se redovno molim i dolazim kod njega na razgovor i ispovijed, i tako je bilo kroz cijelu moju srednju školu.

 

 

PUBERTETSKE GODINE I PRIJATELJI ATEISTI

  • kako si proživio te pubertetske godine – imao si 16. godina kad se dogodila ta ispovijed – Kako je to išlo s izlascima, društvom…

Pa dosta teško… Ja sam već tada dosta izlazio. Tu je bilo i grijeha, čak sam jedno vrijeme živio paralelni život, bio malo dvoličan. S jedne strane gajio sam vjerski život, ali nisam imao dovoljno snage da se othrvam. Tek sam u kasnijim razredima uspio napraviti jedan odmak. Moram reći da su moji prijatelji, premda mahom ateisti, uvijek imali poštovanja prema meni i nisu dirali u tu sferu mog života, tek se znalo pričati po školi kako mi se „nešto dogodilo“ i da sam se promijenio.

  • Jesi li odmah nakon srednje škole krenuo za svećenika

Htio sam, ali su mi salezijanci rekli da još malo sačekam.

  • Zašto?

… pročitaj intervju do kraja u Glasniku srca Isusova i Marijina – godište 107,  prosinac 2016,  broj 12,  cijena 9 kn

error: Content is protected !!